Prijepori Matice i HSS-a

1935.

Za buduću Matičinu djelatnost i djelovanje važno je nastojanje, izraženo jasno u ljetu te godine, da se ponovno oživi rad Matičinih pododbora: za to se, uz potporu F. Lukasa i B. Jurišića, osobito zalaže Mile Starčević.

Prije dvije godine (1933) Akademija je objavila Fancevljeve Dokumente za naše podrijetlo hrvatskoga preporoda (1790–1832). Na skupštini za 1935. Matičin predsjednik F. Lukas pokušava malo ublažiti Fancevljeve stavove i ističe da ilirski pokret „ma koliko bio djelo naših stvaralaca, ima i uzanih veza s ondašnjim socijalno-psihičkim strujama u svijetu“. Slične njegove stavove dobro je uočiti s obzirom na ono što će doći.

Potkraj godine ban je različitim kulturnim i humanitarnim ustanovama podijelio 250.000 dinara iz Zaklade tiskare Narodnih novina, a Matica nije dobila ništa. To je bilo matičarima čudno jer je Matica u Narodnim novinama tiskala svoje knjige, pa je odmah bilo prijedloga da tamo više ne tiska. Radnici Narodnih novina nekim su se Matičinim odbornicima (Lj. Maraković, B. Jurišić) požalili i naglasili da bi takvom Matičinom odlukom stradali samo zaposlenici Narodnih novina, a oni nisu ni na koji način sudjelovali u odluci da se Maticu zaobiđe.

Izdavaštvo i dalje nije osobito. Matica je objavila knjigu svojega predsjednika Zapadna Evropa. Britanski otoci, Josipu Horvatu drugi dio njegove 1848, Ivi Hergešiću knjigu Strani i domaći, novele L. Perkovcu i roman A. Bonifačiću te prijevod četvrtoga dijela Reymontovih Seljaka. Kao posebno izdanje Hrvatske revije otisnuta je knjiga Lirika (Dončević, Kozarčanin, Nizeteo, Žilić), koju je uredio B. Jurišić. Naredne će godine izdavaštvo biti znatno bogatije.

1936.

U Zagrebu su organizirana tri Matičina pododbora (građanski, ženski, sveučilišni), ali i u Čakovcu, Osijeku, Sisku, Karlovcu, Samoboru, Sušaku i Varaždinu. U toj su godini pristigle neke donacije: Matičin odbornik profesor Miroslav Čačković, poznati kirurg i pisac, ostavio je poslije smrti (1930) nekretnine koje su sudskom odlukom iznosile 97.000 dinara, a 100.000 ostavio je Dragutin Tončić. Ban Ružić darivao je 100.000, a grad Zagreb 200.000. Takva su se darivanja događala i prije. U toj je godini Matica imala čak 24 zaklade, ali su mnoge od njih imale vrlo skromne iznose pa se ukupno financijsko stanje ne može nazvati dobrim. Osjećaju se napetosti koje će u skoro vrijeme donijeti velike političke i društvene promjene. U veljači predsjednik Lukas drži predavanje u Čakovcu (koje je poslije prenijela Omladina i uz ostalo kaže: „Tako se piše ne samo s druge strane – koja bi htjela našu borbi iskriviti – nego i sa strane nekih tobožnjih naših ideologa, koji – bez poznavanja psiholoških i socioloških načela, na kojima se gradi narodna zajednica – tvrde da su naši seljaci – već po tome što su seljaci – bliži srpskim seljacima nego našoj inteligenciji.“

Na godišnjoj skupštini čuju se glasovi protiv onih koji u hrvatskom tisku i na predavanjima pokušavaju promijeniti stavove o hrvatskoj povijesti, posebno o nekim slavnim osobama, ali i u samoj Matičinoj upravi javljaju se i drukčiji glasovi: tako Stjepan Kranjčević brani na skupštini Mihovila Pavleka Miškinu (od napada da su mu stavovi komunistički) i kaže da ni sam „ne vidi ništa veliko u toj našoj slavnoj prošlosti“. Sve su vidljivije razlike između onih koji daju ton Matičinim stavovima i onih koji slijede HSS-ova gledišta.

Matičina izdanja koja na sebi nose 1936. godinu primjetno su brojnija od onih koja na sebi nose prošlu godinu: čak je devetnaest naslova objavljeno ne računajući periodiku! Dva su posvećena Anti Starčeviću. Mile Starčević napisao je knjigu Ante Starčević i Srbi, a izašao je i zbornik posvećen 40. obljetnici smrti „oca Domovine“. Zbornik se zove Dr. Ante Starčević i u njemu se kao autori javljaju Lukas, Poparić, Vl. Kovačić, B. Murgić, M. Lovrenčević, M. Starčević, St. Šimić, V. Rieger, T. Mortiđija, a uvršten je i Starčevićev tekst O samostalnosti Hrvatske.

Od znanstvenih, stručnih i esejističkih knjiga Matica je još izdala Povijest senjskih uskoka (B. Poparić), Dalmacija u hrvatskoj književnosti (V. Lozovina), Suvremeni žurnalizam i javno mišljenje (F. Pavešić), Promemorija princu Jérômeu Napoléonu (E. Kvaternik), Književni regionalizam u Hrvata (T. Prpić), Hrvatske novine i časopisi do 1848. (I. Hergešić).

U beletristici posve prevladava proza: S. Batušić, S. Kolar, V. Majer, S. Košutić, J. Ivakić, M. Nehajev, A. Kovačević, I. G. Kovačić i drugo izdanje drugoga dijela Reymontovih Seljaka (Zima). Boje poezije brani samo D. Tadijanović (Pepeo srca).

Zanimljivo je da se u popisu Matičinih izdanja prvi put spominje i izdanje jednoga pododbora (danas: ogranka): na knjizi Zvonimira Dugačkoga Međimurje. Zemlja i stanovništvo piše da ju je objavio PO MH u Čakovcu! Knjigu su u novinama hvalili, ali ju je i kritizirao autorov sustručnjak, geograf Artur Gavazzi.

1937.

U veljači su se slavile zadušnice za Antu Starčevića, a Hrvatski dnevnik (HSS-ove novine, koje su izlazile od svibnja 1936. do travnja 1941) pisao je da na tim zadušnicama sudjeluju „nekakva društva“. Na takvo su pisanje reagirali mladići optužujući uredništvo novina. Neki su se Matičini odbornici zalagali za izvanrednu sjednicu koja bi raspravila zašto se Matica ne pridružuje tim zadušnicama. Lukas je 28. veljače držao predavanje u Glazbenom zavodu, a glavna mu je misao bila da narod ne čine samo seljaci, što je također, i u Matičinim redovima, izazvalo rasprave i pokazalo da se Matičina uprava sve više dijeli na one koji slijede HSS-ovu politiku i druge koji su u socijalnim pitanjima bili konzervativniji. Lukas je bio protiv Matičina izjašnjavanja, tim više što se počelo govoriti „Ili neka se izjasne ili im treba dati po glavi“. Držao je da „učiniti nešto pod prijetnjom nije dostojno slobodnih ljudi“ i da bi izjašnjavanje o sličnim problemima bilo uvlačenje Matice hrvatske u politiku! Ispričao je kako je Hrvatska seljačka stranka uskratila svojedobno Matici 100.000 dinara koji su za nju stigli iz Beograda pa su u vezi s tim Lukas i Ivšić bili s Mačekom i drugim stranačkim dužnosnicima, da ih je jedan nedostojno dočekao i savjetovao im da ne puše i ne piju špricere pa će Matica imati novca.

Te je godine izašla u Matici knjiga Vinka Kriškovića U svijetu paradoksa, koju su krugovi oko HSS-a držali usmjerenom protiv seljaštva, pa je Hrvatski dnevnik pitao: „Što će učiniti odbor Matice hrvatske da hrvatsko seljaštvo dobije s njegove strane potpunu zadovoljštinu, i što kani poduzeti da se ovakovi skandalozni slučajevi više ne ponove?“ Dio Matičinih odbornika odlučno reagira tvrdnjom da u Kriškovićevoj knjizi nema vrijeđanja seljaštva, nego dapače hvaljenja, ali uz stav da seljaštvo samo za sebe ne može u političkom pogledu udovoljiti općim narodnim ciljevima. Takvo je gledište prevladalo u Matičinoj upravi.

U prosincu je održana glavna godišnja skupština, na kojoj je Lukas ponovno izabran za Predsjednika. Mnogo se govorilo protiv vlasti: tvrdilo se da su škole i općine u Hrvatskoj na njezin mig prestale kupovati Matičine knjige, a ban Perović uskratio Matici uobičajenu svotu od 50.000 dinara i da je zapovjedio brojne zapljene članaka i knjiga. Krišković je te godine u Matici objavio i knjigu Moderni engleski esej s uvodom i izborom odabranih eseja koje je sam preveo. Stručne knjige objavljuju Milan Ivšić, Ernest Bauer, Bare Poparić, Vinko Rieger (o selu u sovjetskoj Rusiji). Proza opet dominira: A. Nametak, Stj. Mihalić, I. Kozarčanin, Mila Miholjević, I. Softa, F. Pavešić, S. Košutić, Lj. Babić... Knjige pjesama Matica objavljuje O. Delorku i M. Paveliću (njegovi prijevodi duhovne lirike). Napominjemo i to da je Blaž Jurišić u prilogu Hrvatskoj reviji 5/1937. napisao tekst Matica hrvatska kroz 95 godina. U popisu Matičinih izdanja opet se javlja izdanje jednoga pododbora, ovoga puta šibenskoga, koji je objavio knjigu pjesama Gabrijela Cvitana Glas zemlje s predgovorom V. Nikolića.

1938.

Matica slavi 300. obljetnicu smrti Ivana Gundulića i 100. obljetnicu rođenja Augusta Šenoe. Izašao je Gundulićev zbornik, koji je uredio B. Jurišić, a opremio Vladimir Kirin.

Te je godine došlo do definitivnoga razlaza između Vlatka Mačeka i Matičina vodstva. Maček je u novogodišnjem broju Hrvatskoga dnevnika, pišući o Kriškovićevoj knjizi, napisao i ovo: „Vjerujem, da nije daleko čas, kad će naša povijest kao žalosnu iznimku spominjati one inteligente, koji se vladaju tako, kao da im je zadaća što dulje sprečavati sljubljivanje inteligencije sa svojim narodom. Među takve nažalost spadaju i današnji gospodari Matice Hrvatske, koja je Kriškovićevu knjigu izdala.“ Navedene Mačekove rečenice djeluju kao zaključak svega onoga što se protekle godine, pa i nešto prije, pisalo i govorilo u Matičinoj i HSS-ovoj periodici iako je uz kritike u Hrvatskom dnevniku bilo pohvalnih recenzija Matičinih knjiga (tako npr. i Kriškovićeve o engleskom eseju), afirmativnih tekstova o Lukasu itd. Zanimljivo je vidjeti tko su „gospodari Matice“, kako ih zove Maček: Filip Lukas (predsjednik), Franjo Jelašić (tajnik), potpredsjednici Stjepan Ivšić i David Karlović, odbornici: F. Fancev, M. Gavazzi, B. Livadić, S. Batušić, Lj. Maraković, R. Horvat, B. Jurišić, Lj. Babić, M. Starčević, V. Vrkljan, P. Kvaternik, A. Freundereich, V. Zrnc, I. Reiter, Stj. Majsec, I. Tomašić i I. Pupić. Osim predsjednika „na nišanu“ su češće Fancev, M. Starčević (urednik Omladine) i Lj. Maraković (urednik Narodne prosvjete), na imena ostalih u polemičkim tekstovima jedva ćete naići. No neki autori u Matičinim edicijama jasno izražavaju simpatije prema Hitleru, barem prema nekim aspektima njegova vladanja. To nije bilo ni tako često ni tako snažno, kao što se poslije tvrdilo, ali bilo je.

Matičino izdavaštvo i dalje jača, premda neki podaci kazuju da se beletristika ne prodaje najbolje, dapače! Stručne i znanstvene knjige prolaze bolje i zbog tematike i zbog toga što su knjige Matičine Male biblioteke formatom i najčešće jasnim razlaganjem zanimljivih tema privlačile pažnju. U toj biblioteci Matica izdaje Kriškovićevu knjigu istoga naslova kao ona koja je izazvala polemike (ova nije jer je obrađivala vanjskopolitičke teme), ali donosi i Lukasov tekst Problemi hrvatske kulture, odnosno prvi dio njegove Hrvatske narodne samobitnosti, zatim knjigu J. Makanca Marksistička filozofija prirode te knjigu I. Manzonija Mirovni ugovori. Urednik biblioteke je Mile Starčević. Neuobičajeno je mnogo knjiga poezije: Balota, Batušić, Bonifačić, Cesarić, V. Kovačić, Kozarčanin, Majer, Nizeteo, Perković, Vlaisavljević. Prozu objavljuju Mile Budak, Bonifačić, Majer, a Krišković je objavio svoj prijevod A. Huxleyja. Povijesne su knjige Lovre Katića i F. Šišića, a iz književne znanosti objavljene su Dubrovačke studije Jeana Dayrea. Matičin zagrebački sveučilišni pododbor objavio je Almanah hrvatskih sveučilištaraca u kojemu je na početku otisnuto crveno U, a s tim su simbolom u dosluhu i neki tekstovi pa je vlast zaplijenila gotovo cijelu nakladu. Prvo izdanje Budakova Ognjišta objavljeno je u 2000 primjeraka i prodano u nekoliko mjeseci. Slijedit će još dva izdanja, 1939. i 1941, i bit će prodano oko 16.000 primjeraka, a to je značilo prestanak Matičinih gospodarskih teškoća. Budak je u Matici objavio još mnoga svoja djela, iz čega je jasno da je u njoj našao važnih istomišljenika.

Cjeloviti Kalendar rada i djelovanja Matice hrvatske (1842–2017) Matičina predsjednika Stjepana Damjanovića najesen će biti objavljen kao zasebna knjiga, stoga ovim tekstom zaključujemo njegovu objavu u Vijencu.